Svaki dan stoji na s t e p e n i s t u, kao statua. Nekad je bio covek, a danas samo ruina. Sa ocima koje mole za malo ljubavi. S´ ocima, u kojima jos ponekad zasvetli iskra prohujalih dana. Iskoriscenom, napustenom, nema mu vise pomoci. Ali i kada umre, zivece oci koje mole.