Welcome, guest. You are not logged in.
Language / Choose language
 
Username Password  
Today: WHICH IS UR FAVOURITE LEADER OF PAKISTAN? · More of this
    Search
 

   

Kako funkcioniše naš UM
Brzina-svetlosti
Kako funkcioniše naš UM - photo
Prvo i osnovno je, naš um
se sastoji od tri dela, koji su skoro
potpuno zasebni. Ovi delovi našeg
Uma rade potpuno različite stvari i
zato se izuzetno teško
sporazumevaju.

No krenimo redom da vidimo koja
su to tri dela uma smeštena u
našoj glavi. Prvi deo je naš Svesni
um ili Svest. To je um koji radi sad,
ovog trenutka dok Vi čitate ovaj
tekst. Ispod tog spoljnog nivoa
shvatanja, imamo deo uma se
naziva Podsvesni um ili Podsvest. I
naravno na najdubljem nivou se
nalazi i treći deo koji se naziva
Nesvesni um. Hajde da prvo
pojasnimo ovaj poslednji. Ovaj deo
našeg uma ima dve osnovne
funkcije: Prvo on kontroliše snagu ili
slabost našeg imuno-sistema, a
druga je: kontroliše naše
Automatske telesne funkcije kao
što su otkucaji naseg srca, disanje,
krvotok i druge funkcije na koje se
ne može uticati svesnom voljom.

SVESNI DEO UMA-SVEST

Ovo je je filter realnosti našeg
mozga koji je odgovoran za
racionalno razmišljanje, logično
objašnjavanje, otkrivanje istine
(Vaše) i svesne odluke. To je naš
doživljaj stvarnosti. Snaga volje je
smeštena u ovom delu uma.To je
logički deo našeg Uma i koristite ga
sad, dok čitate ovaj tekst. Sastoji se
od:

Analitički Deo:

Ovo je deo uma koji analizira sve
probleme i situacije, rastavlja ih na
delove i predlaže načine rešavanja
tog problema, a na osnovu naših
prethodnih iskustava iz sličnih
situacija.To je ujedno deo Uma koji
donosi stotine odluka svakog dana.
Odluke za koje mislimo da su
automatske, ali u stvari nisu. Kao
npr: Da li da otvorim vrata? Da li da
upalim svetlo? Da li da obučem
jaknu? Obično, mi za ove postupke
smatramo da su automatske
reakcije, ali Mi moramo prvo doneti
odluku da li da to uradimo ili ne.

Racionalni Deo:

Ovaj deo našeg svesnog uma
opravdava sve naše postupke bez
obzira kakvi su (pušenje, preterano
unošenje hrane, alkoholizam...) i
obično nije u pravu. Njegov jedini i
osnovni zadatak je da nam daje
objašnjenja za sve naše postupke i
ponašanja. Kao što znate, ako
nemamo objašnjenje zašto nešto
radimo, baš tako kako radimo,
onda postajemo anxiozni, nervozni
i frustrirani. Ako to stanje potraje
dovoljno dugo, obično dovodi do
ozbiljnih mentalnih poremećaja.
Mentalne ustanove su prepune ljudi
koji rade neke stvari, a pri tome
neznaju zašto to rade. Jedini
problem sa ''ovim pravim razlogom''
za naše ponašanje, koji nam daje
naš Racionalni deo svesnog uma je
taj - to nikad nije Pravi razlog.

Na primer, pušači kažu da puše
zato što ih to smiruje, daje im
snagu da istraju, vreme da razmisle
smireno o nečemu i sl. Debeli ljudi
će vam reći. Ja sam debeo zato što
jedem kad mi je dosadno, kad sam
nervozan, kad sam tužan, kad sam
pospan, kad sam.... Šta je
zajedničko svim ovim navedenim
razlozima. Naravno, sigurno ste to
već sami primetili, svima je
zajedničko, što to nisu Pravi i
Stvarni razlozi. Pušači pre nego što
su stvorili naviku, su čuli neke druge
pušače kako pričaju: Pušim zato što
me to smiruje, pušim zato što......
Debeljuce su čule druge debeljuce
kako kažu: Jedem zato što sam
nervozan, jedem zato što mi je
dosadno, jedem zato što..... Sad u
potpunosti shvatate zašto ''razlozi''
nekog našeg ponašanja, koje nam
daje naša svest nisu pravi i skoro
uvek su netačni.

Snaga Volje:

Snaga volje je gorivo koje nas
pokreće na akciju. Snaga volje traje
onoliko koliko traje adrenalin koji se
stvorio sa idejom o promeni - znači
vrlo kratko. Vi možete reći: ''Baciću
cigarete i baš ništa na kugli
zemaljskoj me neće naterati da
ponovo zapalim!'' Eh, pa svi znamo
koliko to obično traje.... Vrlo dobro
vam je poznato kad počnete sa
dijetom koliko obično izdržite pre
nego što uđete u frižider i
zaključate vrata za sobom..... Svi ovi
poduhvati, pardon pokušaji, traju
upravo onoliko koliko traje inekcija
adrenalina koja je stvorena tom
idejom ili željom. Kad adrenalin
izvetri, stara navika se vraća, ovog
puta još jača i još izraženija.

Kratkotrajna Memorija:

Ovde su pohranjeni podaci koji su
nam potrebni za vrlo kratak period
vremena tj za svakodnevne
aktivnosti. Koji je put do mog posla?
Kako se zove moj suprug, majka,
otac? Kako mi se deca zovu? Koji je
broj mog kućnog ili mobilnog fona?
To je memorija koja nam je
potrebna da prođemo kroz svaki
uobičajeni dan.

Kritički Faktor:

Deo zadužen kako za informisanje
tako i čuvanje Vaše podsvesti. Radi
na osnovu pregleda već poznatih
iskustava: doživljaja, sećanja,
iskustava - smeštenih u podsvesti.
Kritički faktor donosi odluke tipa: da
li je nešto vruće ili hladno, da li je
slatko ili kiselo, svetlo ili tamno,
prijatno ili neprijatno. On radi tako
što poredi sugestije i ideje koje
čujete, sa Vašim postojećim
programima i modelima ponašanja.
Na osnovu čega ih propušta u
podsvest ili prebacuje na snagu
volje tj. odbacuje. Sav višak dnevnih
informacija koji nije smešten u
podsvesti, prazni se i eliminiše
noćnim snom - spavanjem. Ako iz
nekog razloga dođe do zastoja u
ovoj operaciji i nema tog noćnog
pražnjenja, dolazi do:

A). Anksioznosti, B). Napada panike,
C). Depresije

Vrlo važna informacija: Dete do
svoje 4 godine uopšte nema
"Kritički Faktor". A, sve do njegove 8
godine on je razvijen do nivoa od 50
%. Znajući to, zamislite sad sve
pozitivne i negativne informacije
koje dete prima bez ikakve
mogućnosti da ih filtrira. Bukvalno
sve što čuje i vidi, ide direktno u
podsvest. Sve ono što dete do svoje
8 godine čuje i vidi, ono u to veruje
bez razmišljanja i na osnovu toga
stvara svoje modele budućeg
ponašanja. Kako dobre tako i loše.

Podsvesni deo Uma - Podsvest
Podsvest je najmoćniji ciljno
orijentisan kompjuter poznat
ljudima. Osnovni zadatak i glavni
prioritet podsvesti je naš opstanak.
Podsvest obavlja svoj zadatak tako
što prilagođava telo onome što
"ona" smatra da je realnost. Ovo je
emotivni deo našeg uma. Sledeća
važna karakteristika podsvesti je
da: Nije u stanju da procenjuje
sugestije. Podsvest je kao
najplodnije tle, šta god da posadite,
to će i izrasti - bez pitanja i
nagađanja. Bez svesnog uma da
mu daje objašnjenja naša podsvest
ne zna šta je realnost, odnosno šta
je istina, a šta ne.
Podsvest je potpuno bukvalan deo
uma, koji snima apsolutna sva
dešavanja u nama i oko nas 24
sata dnevno, 7 dana u nedelji, svih
365 dana u godini. Kompletan vaš
život od trenutka rodjenja je ovde
zabeležen i vaša podsvest nikad
ništa ne zaboravlja. U njoj su
sačuvani ''programirani odgovori''
na razne životne situacije kao i
reakcije na sve sve ono što vam se
dešavalo u zivotu. Sačuvani da
služe kao model ponašanja za
osnovni zadatak vaše Podsvesti, a
to je: Vaša fizička sigurnost tj.
Opstanak ili Preživljavanje.

Sve one stvari koje radite
automatski, bez razmišljanja su
kontrolisane odavde. Ovde su
smeštene sve vaše navike, kako
dobre, tako i loše. Zato je tako
teško snagom svesne volje da se
oslobodite loših navika ili negativnih
programa kao što su razni strahovi.
Da ponovimo: Podsvest je
najmoćniji ciljno orijentisan
kompjuter ikad stvoren, koji nije u
stanju da procenjuje sugestije. Ove
njene karakteristike, Vas čine
takvim kakvi ste, sa svim Vašim
dobrim i lošim programima
ponašanja.

Podsvesni um je neverovatno
moćan. On može da vas pretvori u
sve ono što želite da budete.
Bogataša ili prosjaka, vitkog ili
debelog, sretnog ili tužnog, šta god
da poželite, ili pak stalno
razmišljate o tome. Da vidimo
njegove delove:

Imaginacija:

Ona je mnogo više nego Vaš
kreativni deo. Imaginacija je Vaš
doživljaj sveta. Naravno, svaki čovek
ima drugačiju sliku o svetu koji ga
okružuje. Bez obzira što taj čovekov
doživljaj sveta nema baš nikakve
veze sa univerzalnom ili božjom
istinom, njegov doživljaj sveta je za
njega apsolutna istina. Da bismo
bolje ovo razumeli, uzmimo dva
nerazdvojna prijatelja i
posmatrajmo ih:
Za prvog, ovaj svet odlazi u
nepovrat. Radi posao koji mora, jer
ima gomilu objašnjenja zašto ne
radi posao koji voli. Milioni ljudi su
nezaposleni, na ivici gladi. Njemu se
čini da je samo pitanje dana kad će
dobiti otkaz. Svakodnevni stres
kome je izložen doveo ga je do
tačke da puši 2 pakle cigareta
dnevno. U teretanu ili na basket
nije otišao godinama. Šta god da
pojede lepi se na njegovu ionako
veliku kilažu.....

Za drugog se otvaraju vrata raja,
dobio je kredit i otvara svoj
porodični biznis. Svet za njega
predstavlja neiscrpni okean šansi i
prilika da uživa u životu. Novi ljudi,
zanimljivi sastanci, prve velike
zarade, zimovanje i letovanje na
koje nije išao godinama.....
Vidite poentu, u potpuno istom
vremenu i mestu, dva nerazdvojna
prijatelja imaju dijametralno
suprotne doživljaje sveta u kome
žive. Pri tome, svet se nije
promenio, šta god oni mislili o
njemu. A, ono što svaki od njih vidi je
"Njegova Istina-Njegov doživljaj"
sveta u kome živi. Znači, naša
imaginacija stvara"naš doživljaj
sveta" u kome živimo. Bez obzira
što naš doživljaj sveta, nije pravi
pokazatelj naših stvarnih
mogućnosti i potencijala. Jednom
stvoren doživljaj sveta, je "naša
istina" i ostaje takav sve dok ga ne
promenimo na "podsvesnom
nivou". A, Hipnoza je najbrži i
najefikasniji način za takvu vrstu
promena.

Trajna Memorija:

Svaka informacija koja je ikad
primljena kroz bilo koje od naših 5
čula, čuva se ovde. Tako da počevši
od trenutka, kad je stvoren mozak
u maminom stomaku, sve što smo
čuli, osetili ili doživeli ostavlja trag
na nama. Tako počinje stvaranje
velike baze podataka, iz koje se
stvaraju naša uverenja, navike i
modeli našeg ponašanja. Svi ti
podaci se pretvaraju u ono što smo
mi danas. Svaka naša buduća
misao, buduća reakcija kao i naše
buduće osećanje u vezi nekoga ili
nečega, sve se to zasniva na
osnovu naših iskustava iz prošlosti.
Mi smo proizvod zbira svih naših
prošlih iskustava.

Emocije:

Podsvest je deo Uma gde su
smeštene emocije. Postoje tri
osnovne emocije:

Pozitivna - Da, to mi sviđa, ja to
hoću.

Neutralna - Ma, svejedno mi je,
kako god.

Negativna - Ne, to mi se ne sviđa, ja
to neću.
Kao posledica ovih emocija, javljaju
se naša osećanja: Ljubav, Mržnja,
Strah, Sreća, Radost, Nervoza..... U
zavisnosti od snage emocije, kojom
reagujete na nekoga ili nešto,
imamo odgovarajuće osećanje. Ali
ponekad nas naše emocije dovedu
u problem. Svesni deo uma ne zna
kako da barata sa emocijama, zato
što to nije njegov posao. Svaki put
kad su nam potrebne emocije, naš
svesni um se otvara i mi se
ophodimo prema takvoj situaciji sa
naše neracionalne skoro ''dečije'', ali
vrlo inteligentne strane uma tj,
podsvesno. Sigurno vam se desila
situacija, da u neku običnu razmenu
mišljenja uneste toliko žara i
osećanja, da prosto potpuno
izgubite kontrolu, zar ne? I kad
rasprava prođe, kad razmišljate o
tom događaju, pitate se zašto ste
tako burno reagovali, a bez prave
potrebe.... Međutim, neki unutrašnji
glas Vam uporno ponavlja: pa šta,
baš je bilo dobro i znam, ipak sam
Ja bio u pravu!!!

Navike:

Sve navike se generalno dele na:
Dobre navike- uvek kažete "hvala",
čisti ste, redovno šetate i vežbate...
itd.
Loše navike - pušenje, grickanje
noktiju, nezdrava ishrana,
alkoholizam....
Stečene navike - Automatska
reakcija na zvuk telefona ili zvona
na vratima.
Navike su posledica ponavljanja
inicijalne sugestije. Ako su vam kao
detetu roditelji ponavljali kako
"brzo učite i lako pamtite" sve što
čujete ili vidite.... Upravo tako i
reagujete na svaku novu materiju
koju proučavate. Pušači pre nego
što su stvorili naviku, prvo su slušali
neke druge pušače kako pričaju:
Pušim zato što me to smiruje,
pušim zato što...... Ovo važi kako za
pozitivne tako i za negativne
programe ponašanja tj. Navike.

Samoodržanje - Preživljavanje:

Ovo je osnovna funkcija Podsvesti.
Vaša podsvest stalno brine o vašoj
bezbednosti. Čuva Vas kako od
realne tako i od zamišljene
opasnosti. Realna opasnost je: strah
da ne stupite na kolovoz, a da ne
pogledate levo i desno. Nerealna
opasnost je strah od mase ljudi na
ulici, koji su tu zato što idu nekim
svojim poslom. Ili strah od
umiljatog malog kučenceta.

Ponešto još o Podsvesti:
Podsvest živi van vremena, a to
znači da za nju ne postoji prošlost i
budućnost samo sadašnjost. Šta
god da nam se dogodilo u
detinjstvu, to je ostalo zauvek
urezano u našoj podsvesti i dalje
postoji u njoj kao emocija deteta
kome se to dešava upravo sad,
ovog trenutka.
Emocije su jezik komunikacije naše
Podsvesti. Što znači da ona reaguje
na: osećanja, metafore, muziku,
priče, simbole, stihove, slikovite
opise itd.

Podsvest je veliki magacin u kome
se čuvaju: iskustva, sećanja i
verovanja. Spiritualni naziv za
podsvest je "Duša". A, verovatno
vam je isto tako poznat i izraz: ''Šta
čovek u srcu oseća", koji se takođe
odnosi na našu dušu tj. Podsvest.
Zato, što je podsvest mesto gde su
pohranjene sve naše emocije,
vezane za bilo koju osobu situaciju
ili događaj iz naše prošlosti.

Kao što sam već rekao, nove ideje
ostavljaju utisak na nas putem
emocija. Što su emocije vezane za
određenu ideju jače, to će dublje ta
ideja biti urezana u našu podsvest.
U ekstremnim situacijama, ovo vodi
ka: "Trenutnom Znanju". Ovakvo
iskustvo se stiče obično u šok
situacijama tipa - "Čovek koga je
ujela zmija" ili "Dete koje je dotaklo
vrelu ringlu". To je izuzetno
šokantna iskustvo, koje trenutno
biva urezano duboko u podsvest.

Drugi način, da se nove ideje utisnu
duboko u podsvest je putem
ponavljanja. To je upravo način
kojim se stvaraju navike. Stalnim
ponavljanjem određene reakcije ili
ponašanja, to ponašanje postaje
uobičajeno i automatsko. Bez
obzira da li je dobro ili loše. Pitajte
pušača kakav ukus su imale prve
cigarete, a on ih i dalje konzumira. I
da je tad znao, ono što sad zna, da
li bi terao sebe da zapali?
Što su jače emocije koje prate nove
ideje, to je manje ponavljanja
potrebno da bi ta ideja bila
prihvaćena u podsvesti. Jednom
prihvaćena ideja i usvojena kao
model ponašanja, mora biti
zamenjena novom idejom na
podsvesnom nivou pre nego što se
promeni stari model ponašanja.

U osnovi, da bi se promenilo neko
"uverenje - program ponašanja"
potrebno je više novih informacija.
A, sa druge strane da bi te nove
informacije postale stalne tj, novi
program ponašanja, Vi morate
imati i novo iskustvo koje prati i
rangira tu informaciju. U situaciji,
kad imate dva suprotna "uverenja-
programa ponašanja", pobednik je
ono uverenje koje je dublje utisnuto
u vašu podsvest.

Kao što smo već rekli podsvest
komunicira putem jezika simbola.
Metafore, simboli, muzika, slike....
Sve su ovo načini komuniciranja sa
podsvesnim delom uma. Jedan od
boljih primera te simboličke
komunikacije koja se odvija unutar
naše glave je: San. Sanjanje je
veoma važan segment za vašu
psihu. Zato što, vaša podsvest na
taj način oslobađa unutrašnju
napetost i obrađuje informacije
koje je dobila tokom dana. Možete
mnogo toga saznati i otkriti iz
svojih snova. Naravno, ne tako što
ćete čitati razne "sanovnike" nego
tako što ćete sadržaj vaših snova
posmatrati na svesnom nivou,
pitajući se šta bi to moglo značiti.
Ako, nemate odgovor na to pitanje,
onda možete postaviti to pitanje
direktno liku ili simbolu iz vašeg
sna. Odgovor će stići mnogo brže
nego što mislite. Zato što je taj san
proizvod vaše podsvesti i ona će
naći način da vam ga protumači.

Jedna od osnovnih karakteristika
podsvesti je njena bezvremenost.
Drugim rečima za nju postoji samo
sadašnjost. Sva iskustva i sva
sećanja, za vašu podsvest se
dešavaju u sadašnjosti. Samim tim
da bi uspešno utisnuli neku novu
ideju odnosno novi program,
morate ih predstaviti kao da se
dešavaju "sad ovog trenutka".
Jedino vreme, kad Vi stvarno
osećate senzacije i osećanja kako
struje vašim telom je sadašnjost,
odnosno u trenutku kad se to
dešava.

Vi možete da se setite kako se
nešto dešavalo u prošlosti. Ali, ako
se stvarno duboko uneste u
osećanja (u čitavom telu) koja se
javljaju u Vama sa tim sećanjem,
otkrićete da ste doživeli spontanu
regresiju- Vi ponovo proživljavate tu
situaciju- iskustvo iz prošlosti je
ponovo postalo "Vaše sadašnje
iskustvo".

Sledeća bitna karakteristika
podsvesti je ta, što Podsvest ne
razlikuje ono što Svest doživljava
kao "Maštu ili Imaginaciju" (nešto
što se dešava samo u mislima), od
onoga što je "Realnost" (dešava se
napolju, van vaših misli). Za
Podsvest, sve je to isto. Jedina
"Realnost" koju Podsvest priznaje i
poznaje su Vaše emocije.

Podsvest, ne pravi razliku između
Vašeg mišljenja o samom sebi i
Vašeg mišljenja o drugima (u oba
slčaja baratate emocijama). Primer
za to je:

Stvorili ste mišljenje o sebi, kako ste
Vi dobar čovek, a neki vaš prijatelj
je Loš čovek. Za vašu podsvest to
ide ovako: ako Vi kao dobar čovek,
radite neke stvari kao taj Vaš
prijatelj - za Vašu podsvest, Vi ste
loš čovek.

Drugi aspekt ove kategorizacije je
sledeći: neki Vaš prijatelj vas je
nekim gestom razočarao. Vaša
podsvest će to doživeti kao da ste
se razočarali samim sobom. Zato
što Vi za tog prijatelja stvorili
pozitivnu emociju - inače ga ne
biste smatrali prijateljem. Kao
reakciju na samorazočarenje, Vaša
podsvest će osloboditi određene
supstance iz vaših žlezda, koje ne
prijaju vašem organizmu u celini.
Iz tih i takvih razloga, stalno
pozitivno razmišljanje, protkano
dobrim željama prema svim
ljudima, nema nikakve veze sa
Vašim pokušajem izigravanja sveca,
nego ima apsolutno pozitivan uticaj
na vašu brigu i ljubav prema
samom sebi.

Posmatrajte to sa vedrije strane.
Ako želite da steknete, tj. utisnete
neke nove pozitivne karakteristike -
osobine, duboko u svoju podsvest.
Pronalazeći te karakteristike u
drugim ljudima i razmišljajući o
njima do tačke da prosto volite te
ljude - zbog te osobine. Skoro
trenutno ćete pokrenuti efekat tih
osobina u vama. Tako da ako se
fokusirate na prosperitet i uspeh,
tražeći ga u svemu i svima koji vas
okružuju, prosto ste osuđeni da
budete: "Sretni i Uspešni".

Prirodni zakoni Uma

Svaka Vaša misao ili ideja izazivaju
fizičku reakciju.

Vaše misli utiču na sve funkcije
Vašeg organizma. Glad i žeđ
pokreću organe za varenje i
pljuvačne žlezde. Brižne misli
pokreću promene u vašem
stomaku, koje eventualno vode do
čira. Bes i srdžba stimulišu
adrenalinsko lučenje, a pojačana
koncentracija adrenalina u Vašem
krvotoku izaziva mnoge promene u
Vašem organizmu. Anksioznost i
strah menjaju brzinu Vašeg pulsa.
Seksualne misli izazivaju reakciju
vašeg polnog organa. Sve
pobrojane reakcije nisu samo
reakcije Vašeg tela na Vaše misli.
One su ilustracija gore navedenog
pravila.

Ono što najmanje želite, a o tome
mislite, često Vam se i desi:

Vaša Podsvest reaguje isključivo na
mentalne slike. Potpuno je nebitno
da li je ta slika stvorena u vašoj
glavi ili je stigla kao sugestija iz
spoljnog sveta. Stvorene mentalne
slike postaju programi Vašeg
ponašanja i Vaša podsvest radi
apsolutno sve da bi ispunila
zadatak programa. Vaša stalna
zabrinutost je stvaranje programa
kojeg ne želite. Podsvest (koja ne
razlikuje istinu od mašte) se ponaša
tako da ispuni zadatak "stvorene
mentalne slike''. Sad znajući sve
ovo: setite se koliko ste puta rekli i
doživeli: Ono najgore, čega sam se
plašio, mi se i desilo.

Imaginacija je mnogo moćnija od
znanja:

Mentalne slike su isključivo
vlasništvo vaše podsvesti
(ogromnih 88% vašeg uma) Te
slike u svakom trenutku su mnogo
moćnije i pobeđuju sve ono o čemu
logično razmišljate (svest - 12%
vašeg uma). Rezonsko razmišljanje,
biva nadjačano vašom
imaginacijom vrlo brzo i lako.
Upravo zato neki ljudi prosto slepo
slede i veruju u lažne proroke koji
daju divna obećanja, setite se
Dafine i Jezde... Hitlera su milioni
ljudi sledili kao da su roboti, zar ne?
Bilo koja ideja koja je praćena
jakom emocijom, ne može biti
nadjačana racionalnim
razmišljanjem. Što će reći,
podsvesnim reprogramiranjem,
čovek lako može odbaciti stare
negativne modele i trenutno
pokrenuti nove pozitivne modele
ponašanja ili razmišljanja.

Samo o jednoj ideji možete
razmišljati u datom trenutku:

Ovo ne znači da se Vi ne sećate i ne
pamtite sve druge ideje. Mnogo
ljudi pokušava da se drži
kontradiktornih ideja i shvatanja
istovremeno. Naprimer, čovek
veruje u apsolutno poštenje. On
tome uči svoju decu i očekuje od
njih upravo to, a pri tome svakog
dana pokušava da ne plati auto-
parking ili često vara svoju ženu.
Njegovo rezonovanje je: ''Pa šta, to
svi rade''.

Ali vremenom njegov nervni sistem
polako popušta, upravo iz razloga
što se drži kontradiktornih ideja
istovremeno.

Prirodni zakoni univerzuma
A. Ideja ili koncept, jedanput
prihvaćeni u podsvesti, ostaju na
snazi sve dok se ne zamene nekom
novom idejom ili konceptom.

B. Jednom usvojena ideja ili
koncept, bivaju maximalno
zaštićeni od strane podsvesti i teško
ili nemoguće ih je odbaciti tj.
promeniti, snagom svesne volje.

C. Što je ideja ili koncept duže u
vama, veći je otpor zameni nekom
novom. Kad ste jednom nešto
prihvatili kao način razmišljanja ili
ponašanja, vaša podsvest se trudi
da to i sačuva. I što više vremena
prolazi ta ideja postaje, model
ponašanja odnosno navika. Ovo je
proces koji objašnjava kako se
stvaraju navike, kako dobre tako i
loše. Prvo je ideja i posle par
ponavljanja postaje model
ponašanja. Mi imamo navike
razmišljanja isto kao i navike
ponašanja, ali sve počinje sa
jednom naizgled malom IDEJOM.
Tako da ukoliko želimo da
promenimo nešto u našem
ponašanju, moramo početi sa
promenom razmišljanja tj, sa
idejom. Naprimer, ima puno ljudi
koji misle da onog trenutka kad
zapale cigaretu, njihovi nervi se
momentalno opuste i smire. To nije
istina, jer šta je to što ih je smirivalo
dok su imali 7, 8 ili 12 godina? Ali
bez obzira što i oni to znaju, ona
prva ideja je i dalje čvrsto tu. I
pruža neverovatan otpor
pokušajima da se zameni novom
zdravijom idejom. Ali, bez obzira
koilko je neka ideja naizgled čvrsto
ukorenjena, Hipnozom ona može
na podsvesnom nivou biti trenutno
izbrisana i zamenjena novom
zdravom idejom.

Zamišljeno i emocijama pojačano
stanje, često postaje organsko
stanje, pod uslovom da je takvo
stanje trajalo dovoljno dugo u
vama:

Savremena medicina je potvrdila
teoriju da većina nezdravih stanja
nisu organskog porekla. Drugim
rečima ta stanja su stvorena negde
u vašem nervnom sistemu, koji
kontroliše sve funkcije vašeg
organizma. A to znači, da određena
neprijatnost ili neka druga
manifestacija nepravilnog rada
određenog organa ili dela
organizma, se javlja kao posledica
reakcije vašeg nervnog sistema na
negativne ideje ili koncepte
razmišljanja/ponašanja, smeštene
duboko u vašoj podsvesti. Drugim
rečima, ako neko stalno razmišlja i
priča o "slabim živcima, nervoznom
stomaku, glavobolji izazvanoj
nerviranjem" posle izvesnog
vremena ove smetnje će postati za
tu osobu njena realnost.
Svaki program ponašanja(kako
dobar tako i loš) se zasniva na
početnoj sugestiji. Sugestija koja je
jednom prihvaćena i izvršena,
izaziva sve manji otpor u vama
svakim narednim ponavljanjem.

Mentalni model ponašanja se vrlo
lako stvara, pogotovo ako se
početna sugestija ponavlja.
Jedanput prihvaćena sugestija od
strane vaše podsvesti, praćena
dodatnim sličnim sugestijama
stvara novi model ponašanja u
rekordnom roku. Ovo pravilo važi
kako za dobre, tako i za loše
modele ponašanja.

Visits: 48
   
 Top


Advertise on our site! Click here

 powered by Peperoni.de Users online right now: 18246   Help/FAQ   Terms   Imprint