peperonity Mobile Community
Welcome, guest. You are not logged in.
Log in or join for free!
 
New to peperonity.com?
Your username allows you to login later. Please choose a name with 3-20 alphabetic characters or digits (no special characters). 
Please enter your own and correct e-mail address and be sure to spell it correctly. The e-mail adress will not be shown to any other user. 
This password protects your account. To avoid typos it must be entered twice. Please enter 5-20 alphabetic characters or digits (no special characters). Choose a password that is not easy to guess! Never disclose your password to anyone. 
This password protects your account. To avoid typos it must be entered twice. Please enter 5-20 alphabetic characters or digits (no special characters). Choose a password that is not easy to guess! Never disclose your password to anyone. 
Stay logged in
Enter your username and password to log in. Forgot login details?

Username 
CAUTION: Do not disclose your password to anybody! Only enter it at the official login of peperonity.com. We will never ask for your password in a message! 
Login
Stay logged in

Share photos, videos & audio files
Create your own WAP site for free
Get a blog
Invite your friends and meet people from all over the world
All this from your mobile phone!
For free!
Get started!

You can easily invite all your friends to peperonity.com. When you log in or register with us, you can tell your friends about exciting content on peperonity.com! The messaging costs are on us.
Meet our team member Sandy and learn how to create your own mobile site!

Dekameron - Djovani Bokaco - lektire



Dekameron - Djovani Bokaco
1. TEZA : BILJEŠKA O PISCU

Giovanni Boccaccio (1313-1375),bio je italijanski pripovijedaè i romanopisac, prouèavatelj Dantea (napisao Život Danteov i komentar Božanstvene komedije). U romanu u prozi Filocolo (1338) obradio je ljubavno-pustolovnu temu o ustrajnoj ljubavi, vrlo poznatu u srednjem vijeku. Uromanima u stihovima (u oktavama) Filostrato (1338) i Teseida (1339/40) obraðuje teme iz grèkih bajki. Autobiografsku graðu obradio je u proznom romanu Elegija gospe Fiammette (1343). Legendarnu graðu o postanku Fiesola i Firence obradio u oktavama u spjevu Ninfale fiesolando (1344-1346). Najznaèajnije je djelo Dekameron (1348-1353), što znaèi knjiga deset dana. U zbirci od sto novela, dok kuga vlada u Firenci, sedam djevojaka i tri mladiæa provode vrijeme u prirodi prièajuæi naizmjenice deset novela u deset dana. Svojim djelom Boccaccio je otvorio nova tematska podruèja iz liènog i intimnog života, potvrdio nove renesansne poglede na ljudski život, a noveli postavio njene klasiène izražajne okvire tako da æe stil njegove novele stoljeæima biti i ostati uzor talijanske umjetnièke proze. Na slièan naèin kao Petrarchin Canzionijere u lirici.

2. TEZA : ANALIZA DJELA

TREÆI DAN, NOVELA PRVA


LIKOVI: Nuto (vrtlar)
Masetto
Nadstojnik
Glavna èasna sestra
Opatice

MJESTO DOGAÐANJA: ”U ovom našem kraju bio je, a i sada je jedan...”

FABULA: U nekom je kraju postojao samostan. U njemu je radio vrtlar po imenu Nuto. Održavao je vrt, ali kako su ga zadirkivale opatice i pošto nije bio zadovoljan plaæom, izravnao je raèune i vratio se u svoj rodni kraj Lamporecchio. Tamo ga je doèekao mudri Masetto, i èuvši èime se i kako Nuto, uzeo je sjekiru i uputio se prema samostanu. Malo je razmislio i došao do zakljuèka, pošto je mlad, da se pravi da je nijem, jer ga inaèe možda ne bi htjeli uzeti da radi za njih. Kad je došao tamo, obavio je nekoliko poslova. Nadstojnik se uvjerio da on vrlo dobro obavlja svoj posao, dogovorio se sa glavnom èasnom sestrom da ga zadrže. Dok se jednog dana pravio na livadi da drijema, pored njega su prièale dvije opatice kako su èule, da je ono što muškarac može pružiti ženi mnogo ljepše od najljepših zadovoljstava na svijetu, te odluèe to isprobati s njim. Nakon što su to radile više dana, opaze ih tako druge opatice, pa im se i one pridruže. Tako je Masetto morao zadovoljavati svih deset opatica. Šetajuæi se vrtom jednog dana glavna èasna sestra primijeti Masetta napola gola, pa i ona odluèi to isprobati. Odnese ga u dvor i zadrži ga tamo par dana. Nakon više dana, Masetto nije mogao više izdržati sve to,pa je progovorio glavnoj èasnoj sestri. Isprièao joj je da ta bolest nije njemu uroðena, i da sada nije naglo progovorio. Priznao joj je istinu o opaticama i molio je da ona to sredi. Ona se dogovorila sa drugim opaticam o tome kada æe ga koja imati. Kada je umro nadstojnik, njega su stavili na njegovo mjesto. Kada je Masetto ostario, vratio se u rodni kraj Lamporecchio veoma bogat.

TREÆI DAN, NOVELA ÈETVRTA

LIKOVI: Puccio di Rinieri
Isabetta (Pucciova žena)
Don Felice

MJESTO DOGAÐANJA: ”Blizini San-Brankacija živio je jedan...”

FABULA: Nedaleko crkve San-Brankacija živio je Puccio di Rinieri. Bio je vrlo pobožan. Imao je mladu i vrlo lijepu ženu pod imenom Isabetta. Jednog je dana u taj kraj došao redovnik imenom Don Felice. Odmah je otkrio želje Puccia, i ono što muèi njega i njegovu ženu. Puccio je bio vrlo pobožan, i nije mogao pono uživati s ženom. On i njegova žena su se zavoljeli, ali toj njihovoj ljubavi je bio prepreka Puccio, koji nije èesto izlazio iz svoje kuæe. Don Felice je riješio problem tako što je Pucciu izmislio naèin kako da postane svetac. Rekao mu je da mora svaki dan postiti i svake noæi moliti na terasi oèenaše i zdravomarije. Puccio di Rinieri je to povjerovao i dok je molio na terasi, Don Felice je uživao sa njegovom ženom u njegovoj sobi.

ÈETVRTI DAN, NOVELA PRVA

LIKOVI: Salernski knez Tancredi
Vojskovoða Capove
Ghismonda (Kæi kneza Tancreda)
Guiscardo

MJESTO DOGAÐANJA: “Tancredo, knez od Salerna, bio je...”

FABULA: Salerinski knez Tancredi, imao je kæerku jedinicu imenom Ghismonda. Volio ju je više nego što su drugi roditelji volili svoju djecu, i zato ju nije htio udati. Kada je ona veæ bila u godinama kada se druge djevojke udaju, on ipak odluèi da je uda, za vojskovoðu Capova. Meðutim ona nije voljela Capova, veæ se zaljubila za Guiscarda koji je bio iz nižeg staleža. Takav brak njen otac nebi nikad dopustio. Dala je naslutiti Guiscardu da ga voli. Poèeli su se tajno viðati. Jednog je dana Tancredi tražio kæerku. Obièavao ju je posjeæivati u sobi. Jedan dan došao je u njenu sobu i zaspao. Zaspao je na sakrivenom mjestu. Ona ga nije vidjela i poèela se zabavljati sa Guiscardom. Kada je to vidio Tancredi, nije ništa rekao. Šutio je i èekao, pa kada su oboje otišli, neprimjetno se išuljao iz sobe. Drugo jutro naredio je svojim slugama da zarobe Guiscarda, i odtad su ga u najveæoj tajini držali zarobljenog u jednoj prostoriji dvora. Kad je saopæio kæerki da je zarobio Guiscarda, ona je rekla da treba oboje kazniti. Drugo je jutro knez Tancredi zagušio Guiscarda. Izvadio mu srce i na tanjuru ga je poslao svojoj kæerki. Kada je ona vidjela to srce, dugo je vrijeme plakala nad njim, a kasnije je ulila u tu krv otrov i sve skupa popila. Èim je to èuo knez Tancredi, dotrèao je u njenu sobu, u kojoj je ona ležala sa srcem Guiscarda naslonjenim na njeno srce. Zadnje rjeèi koje je Ghismonda izgovorila bile su, da želi da ih pokopaju zajedno da bude stalno s njim. To je njen otac kasnije i uèinio.

ÈETVRTI DAN, NOVELA ŠESTA

LIKOVI: Plemiæ Negro da Ponte Cararo
Andreuola (kæi plemiæa Negra)
Gabriotto
Sluškinja

MJESTO DOGAÐANJA: “U gradu Breschi živio je nekada jedan...”

FABULA: Plemiæ Negro da Ponte Cararo imao je više djece meðu kojima i kæerku Andreuolu. Andreuola se zaljubila u susjeda pod imenom Gabriotto, koji je pripadao nižem staležu od njenog. Sluškinja joj je pomogla pri tome da Gabriotto dozna o tome kako ga ona voli, te da se oni viðaju i uživaju skupa. Andreuola je sanjala da uživa s njim, i da iz njega izaðe nešto crno, i da ga ona gubi. Kada mu je ona to isprièala, nije htio vjerovati, pa ju je pokušao smiriti. Malo kasnije umro je u njenim rukama. Sluškinja joj je pomagala odnijeti tijelo do njegove kuæe. Putem su ih uhitili èuvari i odnijeli pred sud. Nakon što je isprièala istinu, otac se uvjerio da je nevina, pa ju je poveo kuæi. Gabriotta su zakopali sa svim poèastima a kasnije su Andreuola i sluškinja otišle su u samostan i živjele još dugo oèišèene od grijeha.

PETI DAN, NOVELA ÈETVRTA

LIKOVI: Lucio da Valbona (mesar)
Ðakomina (žena mesara Lucia)
Catarina (kæi mesara Lucia)
Ricardo Manardi

MJESTO DOGAÐANJA: “Nedavno je u Romaniji živio jedan...”

FABULA: Mesar Lucio da Valbona imao je kæerku Catarinu. Bila je najljepša djevojka u tom kraju. Nakon što ih je više puta posijetio Ricardo Manardi, priznao joj je svoju ljubav. Pošto je njen otac pazio na nju, bio je problem kako da se sastanu. Ricardo je rekao neka noæ prespava na terasi, pa da æe on naæi naèin da doðe kod nje. Ona je rekla roditeljima da joj je u sobi vruæe spavati, pa da uz njihovo dopuštenje namjerava spavati na terasi. Ricardo je došao te noæi na terasu. Cijelu noæ bili su zajedno, a pred jutro su zaspali. Kad se njen otac pred jutro probudio, vidio ih je na terasi kako skupa leže. Pozvao je ženu da se i ona uvjeri u njihovu ljubav. Kad su se probudili, Catarina je poèela plakati, jer se bojala oca i njegove osvete. Iznenadila se je kad je dobila dopuštenje za njihovo vjenèanje.

PETI DAN, NOVELA OSMA

LIKOVI: Nestaðo degli Onesti
Paola Traversi

MJESTO DOGAÐANJA: “U Raveni, prastarom gradu Romanjie, bilo...”

FABULA: Nestaðo degli Onesti, bogat i otmjen plemiæ zaljubio se u djevojku plemiæke obitelji Traversi. Htio ju je osvojiti rasipajuæi svoje bogatstvo nad njom, meðutim ona ga nije htjela. Jednog je dana on poslan na molbu roditelja u Kjeso, gdje je ugledao scenu kako vitez tjera mladu djevojku. Pomislio je kad bi Poala vidjela takvu scenu, da bi ga od straha možda zavoljela. Vratio se u Ravenu, pozvao je nju i svoju rodbinu na ruèak. Vidjevši takvu scenu, Paola je pomislila da je njoj namjenjena, i strahujuæi za sebe zavoli Nestaða. Uskoro su se nakon toga vjenèali.

ŠESTI DAN, NOVELA SEDMA

LIKOVI: Madona Filipa
Rinaldo de Puljezi
Lazarina de Gvacaljotrija

MJESTO DOGAÐANJA: “U gradu Pratu postojao je nekad...”

FABULA: U ono vrijeme, u Pratu je postojao zakon koji je govorio da ako je muž naðe u preljubu, ženu može dati na sud i da ona može biti obješena. Rinaldo de Puljezi je tako pronašao u preljubu svoju ženu sa Lazarinom. Priveo ju je pred sud da joj oni sude. Kad su je upitali da li priznaje preljub, ona je potvrdno odgovorila, ali da želi upitati muža, da li mu je ona uvijek udovoljavala želje kada je on to htio. On je na to pitanje odgovorio potvrdno. Žena je rekla sudu da ne vidi razloga zbog æega bi doma stajala neiskorištena, za vrijeme dok nije potrebna svome mužu. Sud je rekao da ona ima pravo, pa su izmjenili zakon tako, da bilo koja žena koja zadovolji svog muža, može zadovoljavati i druge muškarce.

SEDMI DAN, NOVELA DRUGA

LIKOVI: Peronela
Muž Peronele
Ðanelo Striniario

MJESTO DOGAÐANJA: “Prije kratkog vremena se u Napulju...”

FABULA: Peronela se oženila siromahom. Pošto nisu imali novaca, on je svako jutro išao rano raditi ili tražiti posao. Kasno se vraèao doma. Za to vrijeme, dok je on radio, Peronela se zabavljala s Ðanelom Striniarom, koji bi dolazio kod nje èim bi joj muž otišao na posao. Tako je bilo više dana, sve dok se jednog jutra ne vrati kuæi. Kada Peronela primjeti da se muž veæ vratio sa posla, reèe Ðanelu da se brzo sakrije u jedno veliko bure koje su imali u kuæi. Peronela kaže mužu da neæe imati šta jesti ako se misli tako rano vraæati s posla. On je doveo kupca za veliko bure koji æe mu dat pet srebrnih forinta. Rekla mu je da je iona isto našla kupca koji æe joj isto dati sedam srebrnih forinta te da je taj kupac ušao u bure da pregleda da li je cijelo. Kada je to èuo njen muž, potjera svog kupca, jer mu je on davao dvije forinte manje nego onaj drugi, te otiðe kod bureta da završi posao. Ðanelo je rekao da je bure cijelo i da æe ga kupiti ako mu ga oèisti, što je Peronelin muž i uèinio. Dok je on èistio to bure, Peronela i Ðanelo su se zabavljali. Kad je on završio posao, Ðanelo je platio bure i odnio ga kuæi.

DEVETI DAN, NOVELA DRUGA

LIKOVI: Izabeta
Mladiæ
Glavna èasna sestra
Opatice
Sveèenik

MJESTO DOGAÐANJA: “U Lombardiji se nalazio jedan po...”

FABULA: Izabeta je bila opatica u samostanu. Zaljubila u mladiæa koji je dolazio u taj samostan. Priznala mu je svoju ljubav, pa su oni èesto zabavljali. Kada su to druge opatice vidjele, otrèale su do sobe glavne èasne sestre. Strahujuæi da je ne naðu da spava sa sveæenikom, brzo se obukla i u žurbi umjesto marame na glavu je stavila sveæenikove gaæe. U žurbi to nije primjetila niti jedna opatica. Kad su došli pred Izabetinu sobu, provalili su, i zatekli Izabetu i mladiæa kako se zabavljaju. Izabetu su otjerale iz sobe da joj sude. Kada je kasnije Izabeta primjetila što je na glavi glavne èasne sestre, kazala je neka si prvo sveže maramu pa neka onda razgovara s njom. Tada su i opatice primjetile što se nalazi na glavi glavne èasne sestre, te je ona bila prisiljena da dopusti svim opaticama da vode ljubav kad god žele. Tada se Izabeta vratila svom ljubavniku i nastavili su i dalje nesmetano se viðati.

DESETI DAN, NOVELA ÈETVRTA


LIKOVI: Meser Gentile de Karizendi
Nikola Kaèanimik
Katalina

MJESTO DOGAÐANJA: “U Bologni, divnom lombardijskom gradu...”

FABULA: U Bologni je živio mladi èovjek imenom Ðentile de Karizendi. Zaljubio se u jednu plemkinju Katalinu. Ona njemu nije uzvraæala ljubav i nije ga voljela. Ona otiðe na svoj posjed gdje se razbolila. Doktori nisu mogli naæi znakove života, pa su je zakopali. Kada je Ðentile doznao da je ona umrla, uputio se u najveæoj tajnosti sa slugom do njenog groba. Došavši tamo uðe u grobnicu i poljubi je više puta, a kasnije odluèi da joj može dotaknuti grudi. Primjetio je da u njenim grudima ima još malo života, pa je odnese u svoju kuæu gdje mu je njegova majka pomogla da je ozdrave. Kad je ona ozdravila zamolila je Ðentila da joj dopusti da se vrati svojoj rodbini. On je rekao da pošto svi misle da je ona mrtva da æe pozvati neke plemiæe na gozbu kod sebe te tako i njenog muža i da æe je pred svima njemu uruèiti kao poklon. Ona je na to pristala. Morala je poèekati da se on vrati s puta, da bi vidjela svoju rodbinu. U meðuvremenu je rodila sinèiæa. Kada se Ðentile vratio s puta i vidje kako je ozdravila, napravi gozbu i pozove plemiæe na ruèak. Zapitao je da li bi bilo pravedno kada bi neki èovjek bacio svog bolesnog slugu na ulicu, a drugi bi ga izljeèio da ga taj drugi zadrži za sebe. Na to su se svi dogovorili a Nikola je izrekao u ime svih da je to pravedno. Tada Gentile naredi slugama da uvedu Katalinu što i uèine. Kad je došla on se udalji, a drugi su gosti ispitivali Katalinu o tome ko je, to ona nije odgovarala. Kasnije je Ðentile predao Nikoli svoju ženu i dijete. Kasnije su ga za to svi hvalili.

3. TEZA : O DEKAMERONU

Dekameron nije proizvod jednog bludnog i ustreptalog života kakav je bio Boccacciov, veæ plod profinjene umjetnièke analize i tihog izražavanja genijalnosti koja živi u prostoru i vremenu, te osijeæa pravi trenutak. (komentar iz dijela).
Dekameron je produkt ponašanja graðana tog vremena. Žene su bile varljive. Napravile su æak i zakon koji im dopušta da se druže s drugim muškarcima. Neki muškarci su bili naivni i glupi, a drugi mladiæi hrabri i nepromišljeni. Izgleda da je u to vrijeme bilo dosta vanbraène dijece, èak možda više nego danas.
Dekameron je veæ u 14. stoljeæu bio preveden na francuski, a onda i na engleski jezik. Nastavši u najgorem vremenu tj. za vrijeme kuge, te pored svih grozota, zraèi snažnom životnom voljom i optimizmom.
Sto novela, povezao je okvirom. Dok u Firenci vlada kuga, sedam djevojaka i tri mladiæa napuštaju grad da bi izbjegli smrt, odlaze u obljižni Fijezole i tamo provode deset dana u prièanju najraznovrsnijih dogaðaja, u prvom redu ljubavnih, karakteristiènih za period 13. i 14. st.


This page:





Help/FAQ | Terms | Imprint
Home People Pictures Videos Sites Blogs Chat
Top