peperonity Mobile Community
Welcome, guest. You are not logged in.
Log in or join for free!
 
New to peperonity.com?
Your username allows you to login later. Please choose a name with 3-20 alphabetic characters or digits (no special characters). 
Please enter your own and correct e-mail address and be sure to spell it correctly. The e-mail adress will not be shown to any other user. 
This password protects your account. To avoid typos it must be entered twice. Please enter 5-20 alphabetic characters or digits (no special characters). Choose a password that is not easy to guess! Never disclose your password to anyone. 
This password protects your account. To avoid typos it must be entered twice. Please enter 5-20 alphabetic characters or digits (no special characters). Choose a password that is not easy to guess! Never disclose your password to anyone. 
Stay logged in
Enter your username and password to log in. Forgot login details?

Username 
CAUTION: Do not disclose your password to anybody! Only enter it at the official login of peperonity.com. We will never ask for your password in a message! 
Login
Stay logged in

Share photos, videos & audio files
Create your own WAP site for free
Get a blog
Invite your friends and meet people from all over the world
All this from your mobile phone!
For free!
Get started!

You can easily invite all your friends to peperonity.com. When you log in or register with us, you can tell your friends about exciting content on peperonity.com! The messaging costs are on us.
Meet our team member Sandy and learn how to create your own mobile site!

Okovani Prometej - Eshil - lektire



Okovani Prometej - Eshil

Okovani Prometej



1. BILJEŠKE O PISCU:

ESHIL

Eshil se rodio u Eleuzini blizu Atene oko 525. godine prije Krista, u uglednoj eupatridskoj obitelji. Veæ se kao mladiæ ogledao u tragièkim natjecanjima. Prema Parskoj kronici prvi put je pobijedio u dramskom natjecanju godine 484. pr. K. , a 472. god. pr. K. dobio je prvu nagradu tetralogijom od koje je saèuvana samo drama Perzijanci. Tri puta boravio je na Siciliji i na dvoru sirakuškog tiranina Hijerona prikazao je dramu Etnjanke sastavljenu za proslavu grada Etne, koji je utemeljio Hijeron. Umro je u Geli na Siciliji, gdje je i pokopan456. god. pr. K. Na njegov grob hodoèastili su poklonici njegove umjetnosti, a Atenjani ga osobiti poèastiše odredbom kojom se svakome dopušta da se može pojavljivati na tragièkim natjecanjima s njegovim tragedijama.
U povijesti helenske književnosti najstariji od tri velikana tragièkog pjesništva zauzima osobito mjesto. Eshil nije samo obièan promatraè povijesnih zbivanja kroz koja prolazi njegov narod u prvim desetljeæima petog
stoljeæa pr. K. , nego je aktivni sudionik u njima. Istakao se osobitom hrabrošæu kao borac u presudnim bitkama kod Maratona, Salamine i Plateje u kojima je njegov narod u borbi protiv perzijskog osvajaèa obranio slobodu i nezavisnost. To je u Heladi razdoblje narodnog oduševljenja i iskrenog domoljublja.
Kao stvaralaèki genij velike snage Eshil otkriva kroz likove svojih tragedija povijesni sadržaj tog presudnog razdoblja. On je pjesnik atenske demokracije, a grandiozni likovi njegovih drama odgovaraju maratonsko-salamnijskoj herojskoj epohi. Unaprijedio je dramsku umjetnost usavršivši dramsku tehniku. Uveo je u igru drugog glumca i time pojaèao dramski element tragedije proširujuæi dijalog na raèun korskih pjesama. O toj njegovoj novini s priznanjem govori i Aristotel u Poetici. Tako je od prvobitno lirske kantate stvorio pravu dramu i postao ocem tragedije. Dotjerao je sceneriju i opremu. Bio je uèitelj kora i glumaca, sastavljao je melodije za korske pjesme i plesne figure, a u poèetku kazališne tragedije bio je i glumac. Od mlaðek suvremenika Sofokla preuzeo je uvoðenje treæeg glumca u igru.
Graðu za tragedije uzima iz mitologije, tj. Iz prièa o bogovima i herojima. Tragedije rašèlanjuju ljudsku sudbinu nad kojom lebde sreæa i nesreæa. Tom oprekom upravlja mudro naèelo božanske pravde koja kroz trpnju upuæuje ljude da se pokore vjeènim zakonima. To Eshilovo nauèavanje ne može se shvatiti ako gledamo na pojedinaèno djelo koje se odigrava pred našim oèima, veæ ga valja uklopitina mjesto koje mu u slijedu zbivanja pripada. Postoji, naime, uzajamna odgovornost meðu naraštajima koji slijede jedan za drugim jer i djeca okajavaju krivice otaca. No te krivice ne prelaze s pokoljenja na pokoljenje tako da guraju u propast nevine, veæ i potomci krivicama predaka pridružuju svoje krivice, koje postaju uzrokom njihovih tragedija. Prema tome èovjek sam sebi stvara sudbinu. Božanska se osveta pojavljuje tek kad je èovjek moralno okaljan. Eshilu se problem života ne zaustavlja na pojedincu nego zahvaæa obitelj, generacije i èak cijelu rasu. Zato sudbinu junaka ili èitava roda najèešæe prikazuje u tri tragedije. One èine sadržajnu i idejnu cjelinu-organièku triologiju. Na nju se nadovezuje satirska drama iz istog mitološkog kruga. Zamisao triologije dopušta pjesniku da u grandioznom troptihu razvije niz zbivanja i u cjelini prikaže kako se od krivice kroz patnju dolazi do spoznaje.
U rukopisnoj tradiciji navodi se 79 naslova Eshilovih tragedija, a u Leksikonu Suda rijeè je o 90 drama. Od tog bogatog opusa saèuvano je sedam tragedija i mnogo fragmenata izgubljenih drama. U novije vrijeme egipatski su papirusi iznijeli na vidjelo mnoge fragmente iz razlièitih njegovih tragedija i satirskih drama. Najpoznatija Eshilova djela su: Perzijanci, Sedmorica protiv Tebe, Pribjegarke, Agamnenon, Žrtva na grobu i Eumenide.
Temeljna problematika, koju Eshil razvija u prikazivanju ljudske osobnosti i patnje, sastoji se u toènom utvrðivanju odnosa izmeðu krivnje i kazne, izmeðu božanske osvete i slobodne ljudske volje. Pjesnik vjeruje u božanske sile i njihovu neogranièenu moæ, vjeruje u punu zavisnost èovjeka o sudbini. Bogovi zadiru u život èovjeka i postaju osvetnici za prijestupe. Odgovornost èovjeka dosta je umanjena jer ga u akciji sputava nepobjediva sudbina. U triologiji autor analitièki razglaba u cjelini kako se od krivice kroz patnje dolazi do spoznaje. Duboko religiozan, Eshil nije mogao u prilikama svoga vremena posve otkriti revolucionarnu problematiku, snažno zacrtanu u Prometeju, ali njegov strogi pogled na život temelji se na iskrenom i dubokom suosjeæanju za ljudske patnje. To je poezija patnièkog èovjeèanstva, koje kroz svoje postupke i trpnje traži smisao i apsolutnu vrijednost.

2. KRATAK SADRŽAJ DIJELA:

Radnja se zbiva u brdskoj pustoši na kraju svijeta, uz obale Okeana. Kraj je površno smješten u Skitiji. Osuðeni Prometej hoda izmeðu Vlasti i Sile, Zeusovih vjernih slugu. Za njima ide Hefest s lancima i teškim èekiæem. Rijeèi koje Vlast upuæuje Hefestu otkrivaju mjesto na kojem æe se obaviti muèenje, govore o nepokolebivoj Zeusovoj odluci i razlozima koji su do nje doveli. Vlast ne može sakriti da se raduje Prometejevoj muci. On mrzi saveznika ljudi i veseli se osveti. Hefest preko volje izvršava Zeusovu zapovijed i iskreno sažaljeva prometeja. Vlast nadzire Hefestov posao, oštro kori njegovo kolebanje i upozorava ga na propuste. Zadnji Hefestov udarac i rijeèi kojima se Vlast izruguje pribijenom Prometeju prekinula je duga šutnja. Hefest, Sila i Vlast odlaze.
Okovani Titan èuje pjevanje. To su glasovi mladih djevojaka, Okeanida, kæeri Okeanovih. U morskim dubinama èule su Hefestove udarce i došle su u krilatim kolima. Izmeðu Prometeja i zbora Okeanida razvija se razgovor. Nježnom i prijateljskom sažaljenju Okeanida odgovara Prometejev strašni oèaj. Prijateljske rijeèi djevojaka otvaraju polako zatvorenu dušu muèenika koji im se poèinje povjeravati. Prvi osjeæaj koji dolazi do izražaja u Prometeju je teško povrijeðen njegov ponos. On žali zbog kazne koja je nad njim izvršena. Dok Okeanide pokazuju strah pred Zeusovom vlašæu, Prometej izazvan imenom svoga neprijatelja izjavljuje da Zeusova pobjeda nije konaèna. Doæi æe dan kada æe Zeus morati sa njim pregovarati. Odgovarajuæi na pitanja Okeanida, Prometej govori o sebi i svojoj ulozi u borbi protiv Titana. Doznajemo kakvu je uslugu uèinio Zeusu i kako mu se oštro suprotstavio iz ljubavi prema ljudskom rodu. Govori kako je on svjesno uèinio svoj èin premda je znao da æe za to biti kažnjen. Prometej postaje žrtva koja je primila na sebe užasnu patnju za spas i sreæu ljudskog roda.
Dolazi Okean na konju sa krilima. On nagovara Prometeja da se ponizi i pokori Zeusu i da æe se sa tim završiti sve njegove patnje. Sama pomisao na pomirenje sa Zeusom izaziva bijes u Prometejevoj duši. Zeus se je pokazao u pravom svjetlu i od njega se ne može oèekivati ništa dobro. Okean je još više uzrujao Prometeja i zatim je otišao.
Poslije Okeanova odlaska zbor Okeanida oplakuje zlosretan Prometejev usud. Tada dolazi prometejev monolog u kojem govori na koje je sve naèine pomogao ljudima. Ljudi su od njega nauèili graditeljstvo, diobu poslova prema godišnjem dobu, raèunanje, pripitomljavanje životinja, brodogradnju i njegovanje bolesnika. Nauèili su proricati buduænost i pronalaziti i vaditi iz zemlja sve vrste metala. Zadivljene Prometejevim rijeèima Okeanide uzvikuju na usta zborovoðe da æe se Titan osloboditi svojih okova i eda æe opet postati po moæi jednak Zeusu.
Kod Prometeja dolazi Inahova kæi Ija, još jedna nevina žrtva Zeusove zle æudi. Ona je i zaèetnica roda od kojega je poslije više generacija morao poteæi Prometejev spasilac. Èim je opazila na stijeni pribitog Prometeja i Okeanide, poèinje postavljati pitanja, ali je obuzme neka potajna mora. Ona se pokušava oteti užasnoj opsesiji i moli smrt da dokrajèi njezine patnje. Na pitanje Okeanida, Ija pripovijeda kako je postala plijenom Zeusova egoizma. Njoj se u snu ukazao Zeus mameæi je u svoje mreže. Ona je to povjerila ocu. On je upitao za savjet proroèišta, ali su odanle dolazili neshvatljivi i èudni odgovori. Na kraju je stigla okrutna zapovijed koja je prisilila njezina oca da je otjera od kuæe i prepusti na milost i nemilosz Zeusu. Ija govori kako je pretvorena u kravu. Kad je Hermo na Zeusovu zapovijed ubio Ijina èuvara, ljubomorna Zeusova žena Hera natjerala je na nju obada koji ju svojim ubodima tjera u ludilo i goni po èitavom svijetu. Ijina je tužna i ganutljiva prièa oštra optužba Zeusa. Ija moli Prometeja da joj otkrije sva njezina buduæa lutanja i patnje. Prometej, naime, ima sposobnost da u proroèkojviziji vidi buduænost. Spremno udovoljava Ijinoj molbi i govori joj sve što je èeka. Nabraja zemlje i narode i upozorava je na opasnosti. Ija priželjkuje smrt, a Prometej je tješi govoreæi joj o svojoj daleko strašnijoj sudbini i u ljutini nagovješta Zeusov pad. Kad je Ija èula spominjati Zeusov pad, živnula je i odmah pita za objašnjenje. Prometej joj u ogorèenju otkriva tajnu, ali ne navodi ime žene koja æe upropastiti Zeusovu vlast. Ime te žene je jedino Prometejevo oružje. Zeus æe nastojati saznati tajnu. Prometej, u proroèkoj viziji izlaže Iji, na njezino traženje, sva njezina lutanja i završetak muka. Na ušæu Nila naæi æe svoje smirenje. Tu æe joj Zeus povratiti razum, taknut æe je rukom i od toga æe dodira zaèeti plod i roditi sina Epafa. Od njegova æe roda peteæi i njegov spasitelj. Obuzeta novim napadima delirija, Ija nestaje. Okeanide pjevaju pune straha o jadnoj sudbini žena koje raspaljuju ljubav bogova. Ogorèenje koje se skupilo u Prometejevoj duši potièe ga da iza Ijina odlaska sveèano izgovara otvorene prijetnje Zeusu.
Ovaj puta Zeus mora reagirati. Zeusov izaslanik Hermo dolazi k Prometeju. On nastoji oštrim prijetnjama prisiliti Titana da otkrije Zeusu svoju tajnu o pogubnom braku. Raða se sukob uzrokovan suprotnim osjeæajima. Na jednoj strani Zeus pun samoga sebe i svoje vlasti i ne može trpjeti buntovništvo, a na drugoj Prometejev duboko povrijeðeni ponos i silno ogorèenje koje pojaèava spoznaja da je kažnjen zato jer je èinio dobro. Zeus brani svoju ugroženu vlast, a Prometej trpi i svjestan je da mu predstoje još gore muke. Iako je trenutaèno po snazi slabiji, Prometej je moralno jaèi. Plemeniti karakter i moæ da vidi buduænost uzdižu ga nad Zeusa. Herm, es se obraæa Prometeju izazovnim i uvredljivim rijeèima. Prijetnjama nastoji išèupati Prometejevu tajnu. Titan prihvaæa dijalog i u sukobu mišljenja njihove se rijeèi ukrštaju. Bijes raste na jednoj i na drugoj strani. Prometej odgovara prezirom i postupa s Hermom kao s nezrelim djeèakom i robom. Kad Hermo pokušava pokolebati Prometeja, on ga ponovno odbija. Prometej se neæe poniziti pred Zeusom, neæe prihvatiti ulogu molitelja ni roba. On želi sporazum u kojem æe raspravljati ravnopravno sa sebi ravnopravnim. Hermo objavljuje Prometeju njegovu sudbinu. Zeus æe snagom groma smrviti hridinu o koju je prikovan. Bacit æe ga u mraènu utrobu zemlje, ali æe ga opet izvuæi na svijet. Zeusov æe mu orao kljuvati danju jetru i drob, a oni æe mu u noæi opet zarasti. Njegove muke æe završiti tek onda kad se jedan besmrtnik odrekne svoje besmrtnosti i poðe dobrovoljno u Had kao Prometejev zamjenik.
Iz daljine dopire potmula grmljavina i munje obasjavaju okovanog Titana. Hermes se obraæa Okeanidama i savjetuje im da se što prije povuku. No, iako su one pune straha, neæe napustiti svoga prijatelja u teškoj nevolji. Te nježne djevojke, koje su stalno nagovarale Premeteja na pokornost, u odluènom èasu nalaze u svojoj ljubavi i prijateljstvu snagu da se suprotstave Zeusu i da podijele sudbinu sa Prometejem. Zapoèinje užas. Nebom se vuku tmasti oblaci, fijuèu vjetrovi, sijevaju munje, praskaju gromovi i trese se zemlja. Kidaju se hridine i u toj lomljavi èuju se posljednje rijeèi Titana koji do zadnjeg èasa promatra sve što se oko njega dogaða. Prometej nestaje u bezdanu.

3. ANALIZA LIKOVA:

a)PROMETEJ - On je jedini od bogova koji se toliko približio ljudima da mu je bilo lako pripisati i ljudske osobine. Zato je i njegova patnja bliža ljudima i može ganuti. Napušten od Zeusa, ljudski je rod bio osuðen na neznanje i bijedu. Prometej je ljudskom rodu donio vatru, izvor obrta i blagostanja. Pouèio je ljude u obrtu i tako im osigurao sredstva za život. Njegovao je i ljudski umni razvoj i time otvorio put prema napretku. Titan Prometej, predstavnik starijeg pokoljenja bogova, uèinio je sve to na vlastitu pogibao predviðajuæi oštru Zeusovu reakciju. Po tome je Prometej, prema Eshilu, dobroèinitelj i spasitelj koji sam sebe žrtvuje da bi spasio one koje iskreno voli. Njegov èin ga izjednaèuje sa idejom svih religija koje su baš takav lik postavile pred svoje vjernike. Slobodoljubivi Prometej, kojemu su i najstrašnije muke draže od ropstva, postao je utjelovljenje razuma i borac protiv svake sile koja hoæe zarobiti ljudski duh. Postao je simbol borbe za osloboðenje i napredak èovjeèanstva. Zato je prometejska misao uvijek aktualna.


OKOVANI PROMETEJ-slika J. Jordansa


b)ZEUS -



On je bio bog nad svim bogovima, tj. imao je vlast nad svima. On nije mogao trpjeti da mu se netko suprotstavlja. Vodio je svoj zakon vladanja. Mrzio je ljudsku populaciju i želio je istrijebiti ljude i na njihovo mjesto staviti društvo koje bi on napravio. Zeus je tiranin koji dolazi na vlast poslije revolucije i nastoji uèvrstiti apsolutistièku vlast. Sve mora biti podreðeno njegovim zakonima. On je spreman vladati silom i terorom. Zato se njegova vlast oslanja na krvnika i na muèenje. Tek kasnije, uèeæi se na vlastitim pogreškama, i Zeus je došao do spoznaje da sila raða silu i da može vladati nad drugima samo onaj koji je sposoban biti gospodarom svojih strasti. Zeus je smatrao da je Prometej malo previše prošao od njegovih zakona, jer se je suprotstavio Zeusu, i zato je bio kažnjen sramotnom kaznom. Ipak, kada se je trebalo obraèunati sa Prometejem, Zeus nije došao osobno, veæ je poslao nekoga od svojih sluga. Zbog nekih Zeusovih reakcija, mogli bi ga prozvati èak i kukavicom, a ne ga samo hvaliti. Vlast mu zasigurno nije bila oduzeta samo iz jednoga jedinog razloga, a taj je da su bogovi u Zeusovoj službi i ljudi u ono vrijeme vrijeme previše strahovali od bogova i bojali su im se suprotstaviti. U knjizi doznajemo kako je Zeus tek kasnije shvatio da ne radi dobro za dobrobit svega. To znaèi da je u njemu ostalo i ono malo dobroga što je potaknulo njegov moralni preobražaj.

c)HEFEST, sin Zeusov - On je jedan od dvojice Zeusovih sinova iz ovoga djela. Po mojem mišljenju njegov karakter je mnogo bolji nego karakter Herma, drugog Zeusovog sina. Hefest nije okrutan. Dokaz za to je njegovo sažaljevanje nad Prometejem prije nego ga je morao prikovati. Da uza njega nije stajao Vlast, sluga Zeusov, Prometej možda nikada ne bi bio prikovan. Hefest je vrlo osjeæajna osoba, koja osjeæa prema mnogim osobama ljubav i sažaljenje. Njemu je bilo žao ljudi kada ih je njegov otac Zeus htio istrijebiti. On bi možda bio i sasvim suprotnog karaktera od Zeusa, da u njemu nije prevladao strah od oca. Bez ikakve sumnje možemo slobodno reæi da je Hefest u “Okovanom Prometeju” pozitivna osoba.

d)HERMO, sin Zeusov, glasnik - On nije samo obièan Zeusov glasnik, veæ je on i Zeusov sin koji strastveno brani oca. Za njega je Prometej poguban sofist i revolucionar koji ugrožava èitav Olimp. Zato se on i obraæa Prometeju izazovnim i uvredljivim rijeèima, što se je pokazalo da nije pravi naèin saznavanja tajne od Prometeja. Za karakterizaciju Herma najbolje bi ga bilo usporediti sa Hefestom, takoðer Zeusovim sinom. Za razliku od Hefesta koji se sažalijeva nad Prometejem, ovaj ne pokazuje niti malu dozu sažaljevanja nad njim. Dapaèe, on pokazuje vrlo veliku okrutnost prema njemu i iskorištava svoj status na vrlo loš naèin. Herma nije uopæe bilo briga za ljude, a najveæi razlog toga je veliki strah od Zeusa. Hermovo razmišljanje zacijelo je bilo da ako bude vjerni i pokorni sluga Zeusov, imati æe vrlo veliki položaj i status i biti æe mu vrlo ugodno u životu. Takvo ponašanje može se nazvati kukavièkim. Hermo je jedan od negativnih likova u ovom djelu.

e)IJA, kæi Inahova -Vanjski opis doèarava i unutrašnje razoèaranje u njoj. Ona je sva poderana, èupava, neuredna, a na glavi ima dva kravlja roga. Ona je još jedna nevina žrtva Zeusove zle æudi. Ona je zaèetnica roda od kojega je morao poteæi Prometejev spasilac. Ona je vrlo nježna i naivna i kao takva je žrtva Zeusovog egoizma. Njezina sudbina vrlo je slièna sa Prometejevom sudbinom, ali su im zato karakteri uvelike razlièiti. Ija je došla u odreðenim trenucima èak i do stanja iznemoglosti želeæi se rastati od života na bilo kakav naèin. Prometej joj ipak u tim trenucima vraæa volju za život govoreæi joj kako æe doæi i kraj te tragiène sudbine i poèeti æe ljepši dio života. Ona æe nesvjesno postati borac protiv svoga neprijatelja, Zeusa, pomoæu svojih potomaka koji æe zapravo biti Zeusova djeca. Tako æe joj se napokon ostvariti želja da dobije bitku sa Zeusom.

f)VLAST, sluga Zeusov - On je još jedan od negativnih likova èiji je osnovni cilj služiti Zeusu i osigurati si na taj naèin što bolji položaj. On se pojavljuje na poèetku tragedije gdje podgovara Hefesta da prikuje Prometeja. Ondje se otkriva da pri trenutku kada je Prometej bio okovan, nije mogao sakriti svoju okrutnu zluradost. Po karakteristikama mogli bismo ga usporediti sa Hermom. On nema uopæe svojega mišljenja, , jer su sve misli što ih javno izrekne Zeus i njegove misli. On je osoba bez autoriteta i bez ikakvog razmišljanja za njega možemo reæi da je njegov život podreðen nekome drugom, što je, po mojem mišljenju, nešto najteže što èovjek može doživjeti.

g)OKEAN, titan, bog mora - On je bog koji se u razmišljanjima slaže sa Prometejem takoðer drži do toga da ljudi moraju imati barem nekakva prava. U tragediji Okean dolazi baš u nezgodnom trenutku kao uslužan savjetnik da nagovara Prometeja da se ponizi i pokori Zeusu. Kako je veæ navedeno, njegove misli i razmišljanja su gotovo ista kao i Prometejeva, koji je njegov prijatelj, ali se kod Okeana osjeæa puno više osjeæaja straha prema Zeusu nego kod Prometeja koji uopæe nema tih strahova. U ovom djelu on je pozitivan lik jer ima neka razmišljanja sukladna Prometejevim. Za njega ne možemo reæi da je negativan lik jer ipak svaka osoba ima pravo da osjeæa neke strahove prema nekom, ali ti strahovi ne bi smjeli prijeæi u trajnu podreðenost toj osobi.

h)OKEANIDE, kæeri Okeanove, zbor - U Okeanidama je Eshil umjetnièki prikazao mlade i nježne djevojke pune osjeæaja. Njihova ljupkost i svježina pune su mladenaèke naivnosti i draži. No ljupkost Okeanida ima i loše strane. One smanjuju Prometejevu hrabrost i otpor time što mu savjetuju pokornost. Uporno istièu da je svaki otpor uzaludan i da je Zeus neumoljiv. Te naivne djevojke nisu svjesne da svojim postupkom postaju štetne. Èini se kao da je pjesnik htio prikazati kako ženska nježnost može katkada biti pogubna za mušku odrješitost. No kao kontrast Prometeju Okeanide jaèe istièu neslomivu Prometejevu volju.


4. TEMA i OSNOVNA MISAO:

a)TEMA ove tragedije je okovanje Prometeja i nagovještanje njegove osvete Zeusu

b)OSNOVNA MISAO: Eshil poruèuje èovjeèanstvu da pravda, za kojom ljudi uvijek teže, nije sila koja postoji izvan ljudi i koja æe odmah doæi na njihov poziv. Ona je u samim ljudima koji je mogu stvoriti i poveæavati strpljivim uèenjem najviše vrline - mudre umjetnosti.


5. JEZIK i STIL:

Struktura ove Eshilove tragedije vrlo je jednostavna. Radnja je usredotoèena na jednu situaciju ili dogaðaj, ali taj mora biti strašan, da potrese dušu èitaoca. U poèetku drame pjesnik stvara atmosferu i opširno tumaèi èinjenice, a završni prizori puni dramatike nezadrživo idu prema raspletu, katastrofi. Likovi su vrlo jednostavni, dani u nekoliko grubljih poteza, sugestivno i snažno. Istaknuto mjesto imaju zborske pjesme. U njima pjesnik otkriva svoje duboke filozofske misli. On je stvaratelj dramskog jezika i stila. Jezik mu je sveèan i bogat originalnim i smionim metaforama, a stil bujan i uzvišen. Toplom simpatijom prati svoje likove u agoniji njihovih strasti. Hranjen iskustvom prošlosti i posve predan sadašnjosti, Eshil je obnovio mit i stvorio likove izvanredne snage. Temeljna problematika, koju Eshil razvija u prikazivanju ljudske sudbine i patnje, sastoji se u toènom utvrðivanju odnosa izmeðu krivnje i kazne, izmeðu božanske osvete i slobodne ljudske volje. Eshilov pogled na život temelji se na iskrenom i dubokom suosjeæanju za ljudske patnje. To je poezija patnièkog èovjeèanstva, koje kroz svoje postupke i trpnje traži smisao i apsolutnu vrijednost.
Stilska izražajna sredstva koja su upotrebljavana su:
a)poredba:- ”…i stoga æeš na ovoj stijeni da ko stražar bdiš”
“O jao, kakav li to èujem šum, kao od ptica, i ljulja se zrak. ”

b)personifikacija:”…sa hrastom zbori krast i jasan im je glas…”
c)epiteti:neumolna, èestit, èvrsto, silni, , promišljeni, brz, laganih, prikovan, draži

6. KOMPOZICIJA:

1. PROMETEJEVO OKIVANJE:Vlast, Sila i Hefest vode Prometeja da ga prikuju uz stijene i da ga izoliraju od svijeta. Hefest nema baš preveliku volju da prikuje nevinu žrtvu koja je optužena pod kaznom da je pomagalan ljudima, ali ga ipak okuje.

2. DOLAZAK OKEANIDA:Okeanide dolaze i govore Prometeju kako su one uz njega i kako æe mu uvijek pomagati. Na njihov upit zašto je okovan, dobile su veæ poznati odgovor da je razlog taj što se Zeusu nije sviðalo njegovo pomaganje ljudima.

3. DOLAZAK OKEANA:Okean dolazi i govori Prometeju da mu je on prijatelj i da æe uvijek stati na njegovu stranu, ali da bi ipak bilo pametno poslušati Zeusa i prikloniti se njegovim zakonima, a uza sve to živjeti bez problema. Prometeju se Okeanovo razmišljanje uopæe ne sviða.

4. DOLAZAK IJE:K prometeju dolazi Ija, nesuðena Zeusova žena, koja je razoèarana svojom sudbinom i traži od Prometeja pomoæ koju æe dobiti u kazivanju svoje daljne sudbine. Prometej joj je rekao da je njegovo osloboðenje u rukama njenih i Zeusovih nasljednika.

5. HERMO U PREPIRCI SA PROMETEJEM:Po nagovoru Zeusa, k Prometeju dolazi Hermo, glasnik i sin Zeusov, ne bi li doznao tajnu o Prometejevom osloboðenju. Prometej to nije nikako htio odati i Hermo je otišao uz napomenu Prometeju da æe doživjeti nesretan završetak.

6. BEZDAN:Ostvarila se Hermova procjena buduænosti. Poèeo je užas:vihori, munje, gromovi; oblaci se vuku nebom, zemlja se trese. I rijeèi su postale djelom. Stijene su se poèele urušavati. Bezdan proguta sve.

7. MOJE MIŠLJENJE O DJELU:

Kada sam u školskoj knjižnici posudio knjigu “Okovani Prometej” da je proèitam kako bih o njoj napisao referat, moje mišljenje je bilo da nisam mogao dobiti gore knjige od nekakvog Eshila iz Grèke. Još odavno su poznate prièe kako je svaka knjiga koju je napisao grèki pjesnik jako dosadna i najbolje ju je ne proèitati. Uzeo sam knjigu i poèeo je èitati sa mukom. Ta muka nije bila u knjizi, veæ u meni, jer su na mene utjecali svakakvi komentari osoba sa strane. Premda je ova knjiga tragedija pisana u stihu, ipak nije teška za èitati.
Èitajuæi je malo duže možete se nalako i uživiti u njoj. Nakon èitanja posljedice su bile suprotne mojim razmišljanjima. Naime, ja sam mislio kako nakon èitanja neæu znati baš ništa od sadržaja. To se nije ostvarilo i razumio sam veæinu sadržaja. Mislim da je ovo djelo vrlo dobro, ali da se za referat ili lektiru ne bi trebalo èitati u stihovima, veæ bi se trebao napraviti posebna knjiga sa istim sadržajem, ali napisana u obliku proznoga teksta. Drama je inaèe dosta dobra, premda bih uvijek raðe uzeo u ruke neki zanimljiv roman.


This page:





Help/FAQ | Terms | Imprint
Home People Pictures Videos Sites Blogs Chat
Top