peperonity Mobile Community
Welcome, guest. You are not logged in.
Log in or join for free!
 
New to peperonity.com?
Your username allows you to login later. Please choose a name with 3-20 alphabetic characters or digits (no special characters). 
Please enter your own and correct e-mail address and be sure to spell it correctly. The e-mail adress will not be shown to any other user. 
This password protects your account. To avoid typos it must be entered twice. Please enter 5-20 alphabetic characters or digits (no special characters). Choose a password that is not easy to guess! Never disclose your password to anyone. 
This password protects your account. To avoid typos it must be entered twice. Please enter 5-20 alphabetic characters or digits (no special characters). Choose a password that is not easy to guess! Never disclose your password to anyone. 
Stay logged in
Enter your username and password to log in. Forgot login details?

Username 
CAUTION: Do not disclose your password to anybody! Only enter it at the official login of peperonity.com. We will never ask for your password in a message! 
Login
Stay logged in

Share photos, videos & audio files
Create your own WAP site for free
Get a blog
Invite your friends and meet people from all over the world
All this from your mobile phone!
For free!
Get started!

You can easily invite all your friends to peperonity.com. When you log in or register with us, you can tell your friends about exciting content on peperonity.com! The messaging costs are on us.
Meet our team member Sandy and learn how to create your own mobile site!

Tvrdica - Jean Baptiste Molier - lektire



Tvrdica - Jean Baptiste Molier
MOLIERE
(JEAN - BAPTISTE POQUELIN)

TVRDICA


1. Francuska u XVII. vijeku

Klasicizam u Francuskoj zapoæinje 1610. godine smræu Henrika IV., a završava 1715. smræu Luja XIV. U tom razdoblju Francuska dominira Europom jakošæu svoje vanjske politike i snažnim utjecajem književnosti i umjetnosti.
U velikom broju razvijaju se u Francuskoj razne umjetnièke grane, a kralj usredotoèuje djelovanje gotovo svih književnika, glazbenika, slikara i graditelja oko svoje rezidencije u dvorcu Versailles kraj Pariza.
Od mnogih imena koja su pridonijela slavi Francuske književnosti i umjetnosti treba istaknuti kazališne pisce Corneillea i Racinea, basnopisca La Fontaine, kritièara i književnog teoretika Boileaua, povjesnika i kronièara Saint-Simona, književnice Gospoðu de la Fayette i Gospoðu de Sevigne, duhovitog autora Maksima La Rochefoucaulda, arhitekta Mansarta, projektanta znamenitoga versailleskog parka Le Notrea, slikara Poussina i skladatelja Couperina.

2. Bilješka o piscu

Jean-Baptiste Poqelin roðen je 1622, u Parizu, kao sin dvorskoga tapetara. Kao sin situirane graðanske obitelji polazi gimnaziju kod isusovaca u Parizu, a pravo studira u Orleansu. Vrlo kratko službuje kao odvjetnik, a 1643 osniva zajedno sa obitelji Bejart kazališnu družinu “Illustre Theatre” (“Èuveno kazalište”).
S Bejartovima nastupa u pokrajini i Parizu i 1644. uzima umjetnièko ime Moliere, po kojemu je poznat i danas. Nakon nekih financijskih poteškoæa Moliere, sada veæ voða družine, odlazi na dugo putovanje po Francuskoj koje traje od 1645. do 1658. godine, pod zaštitom jednog moænog plemiæa. Na tim putovanjima Moliere piše i izvodi svoje prve kratke komedije. 1658. godine nastupa pod zaštitništvom kraljeva brata u Parizu. Slijedeæe godine izvedene su Kaæiperke, prvi veliki Molierov književni i kazališni uspjeh, i otada je on poznata i viðena osoba kazališnog Pariza.
Nakon izvedbe Škole za žene i kralj se osobno zauzima za njega, dodijelivši mu kao prvom francuskom glumcu stalnu novèanu pomoæ.
Umro je 1673. godine, od tuberkuloze, nakon èetvrtog izvoðenja Umišljenog bolesnika. Èetiri dana nakon smrti trajali su pregovori oko njegova sprovoda. Tek je kraljevim nalogom smio biti pokopan na groblju, a ne izvan njega. Ipak je pokopan u onom djelu groblja koji je pripadao mrtvoroðenima, dakle nekrštenima, jer se nikada nije odrekao glumaèke karijere.
Prema zapisima suvremenika, Moliere je bio nizak i pomalo zdepast, okruglih nogu i jake glave usaðene u ramena. Bio je otvoren i pošten, što mu je u svim krugovima stvorilo vrlo mnogo prijatelja i zaštitnika, pa èak i naklonost Luja XIV. Kao izvanredan glumac karakternoga tipa, interpretirao je gotovo sve svoje glavne junake.

3. Poèeci kazališta

Poèetkom XVII. stoljeæa Francuskom putuju mnoge putujuæe družine, koje nastupaju po sajmovima i gostionicama na improviziranim pozornicama. Takva je bila i Molierova družina. Nakon što se vratila sa svojih putovanja po francuskoj pokrajini 1658. i pošto se predstavila kralju izvedbom jedne Corneilove tragedije, postiže èast da je kraljev brat uzima pod zaštitu , što je znaèilo da dobiva stalnu novèanu pripomoæ, kao i pravo nastupa u javnim dvoranama.
Nakon Moliereove smrti 1673., njegova družina, koja je bila u neprestanim umjetnièkim sukobima s onom iz Hotel de Bourgone, spaja se s trupom kazališta Marais, ali glumci ne dobivaju nikakve privilegije niti poèasni naslov kraljevi glumci. 1680.g. kralj Luj XIV. spaja bivšu Moliereovu družinu, ujedinjenu s kazalištem Marais i glumce Hotel de Bourgogne, pomiruje ih i osniva Comedie-Francaise. Tako je nastalo prvo stalno državno kazalište u Europi, koje je imalo svoj status i bilo materijalno osigurano. Zadaæa im je bila svakodnevno prikazivanje francuskih ponajboljih dramskih djela.
Udruženi u grupe glumci su razmjerno dobro prolazili, pogotovo oni koji bi došli pod zaštitom.

4. Molierova djela

Više od trideset Molierovih djela koliko su nam danas poznata možemo podijeliti u nekoliko stilskih skupina:
a) Farse. Temelje se na èesto drastiènim efektima, zamjenama osoba i grubljom komikom. Najpoznatije od njih su Šganarelle ili Umišljeni rogonja (1660) i Lijeènik protiv volje (1666).
b) Komedie-baleti, operni libreti prigodnice za kraljevske sveèanosti, komiène pastorale i herojske komedije. Tu pripadaju komedije Graðanin plemiæ (1670), Umišljeni bolesnik (1673), Ženidba na silu (1664), Gospodin de Porceaugnac (1669), zatim melodrama Dom Garcie od Navarre (1659), te niz baleta i prigodica.
c) Polemièke komedije. To su djela koje Moliere piše u vlastitu obranu. Tako, odbijajuæi lažne optužbe nakon Škole za žene, piše Kritiku škole za žene (1663), te Versaillesku improvizaciju - iste godine.
d) Komedije temeljene na zapletima. Po uzoru na improvizirane talijanske komedije, Moliere piše èetiri takve scenske igre, od kojih su najpoznatije Ljubavni spor (1656) i Scapinove spletke (1671).
e) Komedije u kojima se kritièki promatra društvo i pojedini izopaèeni znaèajevi. Ove komedije ulaze u najviši domet Molierova književno-dramskog stvaralaštva. To su Kaæiperke (1659), Škola za muževe (1662), Škola za žene (1662), Don Juan ili Kameni gost (1665), Mizantrop (1666), George Dandin (1668), Tartuffe ili Varalica (1669), Škrtac (1668) te Uèene žene (1672).

5. Bilješka o djelu

Moliere je smatrao neka dostignuæa i ostvarenja literature opæim i zajednièkim dobrom iz kojeg se mogu crpsti mnogi poticaji.
Najpoznatiji Moliereov uzor za Škrca je Plautova komedija Auluarija, iz koje je preuzeo niz situacija i scenskih odnosa, s jednom temeljitom razlikom. Plautov Euklion, kao i Držiæev Skup, svoje je blago našao, a Moliereov Harpagon do svog bogatstva dolazi postepeno lihvom. U nizu je situacija prikazan onovremeni naèin stjecanja kapitala na raèun zaduženih, i to nemilosrdnim kamatnjakom i svim moguèim novèarskim spletkama.
U Škrcu možemo naæi tri temeljna motiva. Prvi je nastojanje sinovljevo da uz pomoæ sluge pokrade oca, što je izazvalo mnoge polemike. Drugi je rivalitet oca i sina koji se bore za naklonost iste djevojke, dok bi u treæem planu bile ljubavi Valera i Elise, te Mariane i Cleanta.
Scenskim zbivanjima oko Harpagonove Škrtosti, koja se rješavaju tek na kraju, gledaoca drže u neprekidnoj napetosti. Hoæe li Valere uspjeti u svojoj namjeri da dobije Elisinu ruku, kako æe završiti spor izmeðu oca i sina oko Marianine naklonosti, te hoæe li sin uspjeti oteti ocu škrinjicu s novcem?
Moliere je Škrcem opisao vrijeme u kojem je živio i kojeg je osjeæao. I sam dužnik u mladosti, osjeæao je pokvarenost okoliša koje nije moglo odoljeti zovu zlatnika ni po kojoj cjeni.

6. Lica
HARPAGON
Cleantov i Elisin otac, ima oko šezdeset godina:
HARPAGON : “I ja to govorim: sa svojom mlijeènom kožom, sa svoje tri zasukane dlake nad usnama kao maèji brk, s vlasuljama od kuèine, sa širokim hlaèama i razdrljenim trbusima.” (str. 134.)
Zbog svoje pretjerane škrtosti tjera sve ukuæane na oskudan život. Svojoj kæeri i sinu dopušta samo minimalno što im je potrebno za život, svoje konje ne hrani ako ne rade, a sluge izgledaju izgladnjelo. On je u stalnom strahu zbog skrivene škrinjice i sumnja na svakoga.
JACQUES : “...Jedan kaže da dajete tiskati posebne kalendare s udvostruèenim kvatrima i produljenom korizmom da uštedite na postovima kojih se moraju držati svi vaši ukuæani. Drugi prièa da uvijek sa slugama izazovete neku svaðu uoèi darivanja o Novoj godini ili kad odlaze iz službe samo da naðete izgovor da im ništa ne biste morali dati. ...Ukratko, kad veæ hoæete da vam kažem, kamo se god èovjek okrene svuda vam se rugaju i smiju, a nigdje vas ne nazivaju drugaèije nego škrtac, lakomac, lihvar i gulikoža.” (str. 140.)

CLEANTE
Harpagonov sin, voli Marianu. Poštovao je oèevu moæ da odluæuje nad njegovim željama, ali se zbog njegove škrtosti spremao da ga pokrade.
CLEANTE - “Da, volim. Ali prije nego ti kažem ostalo: znam da ovisim o svome ocu; da naziv sina traži od mene da se pokorim njegovoj volji, da se ne smijemo ni s kim vezati bez pristanka onih koji su nam dali život...” (str. 113.)
MARIANE - “Nisam. Ja ne znam tko je on, ali znam da je stvoren zato da bude voljen. Kad bih mogla slobodno birati, izabrala bih najradije njega, i on je upravo razlog što se tako strašno bojim muža koga hoæe da mi dadu.”

ELISE - Harpagonova kæi, voli Valera.
VALERE
Anselmov sin, voli Elisu. Uspio se ugaðanjem zasvidjeti Harpagonu.
VALERE - “Vidite kako sam u tome spretan i kako sam mu vješto morao ugaðati da mu se uvuèem u službu; kako se sakrivam pod maskom simpatija i duševne srodnosti da mu se svidim i kako se svaki dan pred njim pretvaram da steknem njegovu sklonost.” (str. 112.)

MARIANE - Anselmova kæi, voli Cleanta. Njena majka želi da se uda za bogatog èovjeka kako bi se rješili bijede. Frosine joj predlaže Harpagona, jer je veæ u šezdesetoj.

ANSELME - Valerov i Marianin otac. Mislio je da su mu djeca i žena stradali u oluji na brodu.
FROSINE
Svodnica, uvijek uspjeva u svojim poslovima, osim sa Harpagonom.
FROSINE - “Ali ja sam umjetnik da muzem ljude: znam tajnu kako da ih smekšam, da im poškakljam srce i da im napipam mjesto gdje su osjetljivi.”

JACQUES - Harpagonov kuhar i koèijaš. Vrlo dobro zna kakav mu je gospodar, koji ga èesto tuèe.
JACQUES (sam) - “Neka vrag odnese iskrenost! Od nje nikakve koristi. Odsada je se odrièem i neæu više govoriti istinu. Još nekako dok me tuèe moj gospodar, on bar ima neko pravo na to, ali tomu æu se gospodinu upravitelju osvetiti èim budem mogao.

7. Sadržaj

PRVI ÈIN
Na samom poèetku upoznajemo se sa situacijom oko Valera i Elise. Elisa je zaljubljena u Valera, te želi pridobiti bratovo i oèevo dopuštenje da se uda za njega. Valer se uspio ugaðanjem uvuæi u Harpagonovu službu i pridobivati njegovo povjerenje.
Cleant otkriva Elisi da je on u sliènoj situaciji sa Marianom, te da želi pridobiti oca kako bi se njome oženio.
Na njihovu nesreæu Harpagon ima druge planove. Kako bi dobio još novaca, želi Cleanta oženiti za bogatu udovicu, a Elisu dati Anselmu, koji ne traži miraz. A on je namjeravao uzesti za ženu Marianu, jer je èuo da je skromna i lijepa.

DRUGI ÈIN
Cleant zadužuje La Flechea da mu pronaðe zajmodavca koji bi mu dao zajam od petnaest tisuæa franaka. La Fleche pronalazi zajmodavca preko posrednika Simona. Ne znajuæi da mu je to otac odluèuje pristati na sastanak i na velike kamatnjake. Na kraju se otkriva da je zajmoprimac Claude, te Harpagon odlazi razoèaran na još jedan neuspjeli posao.
CLEANTE: “Zar ne crvenite što takvim poslovima sramotite svoj stalež, što èast i ugled žrtvujete nezasitnoj želji za gomilanjem škude na škudu i što ste se po svom kamatnjaku nadmašili i najprepredenije prijevare što su ih ikada izmislili najslavniji lihvari?” (str. 129.)
Dolazi Frosine, koja je trebala nagovoriti Marianinu majku da pristaje dati svoju kæer Harpagonu. Isprièala je zatim Harpagonu kako Mariana voli stare muškarce i kako je ona vrlo štedljiva, te nebi trošila mnogo.
Harpagon poziva na veèeru Marianu i Anselma.

TREÆI ÈIN
Harpagon dodjeljuje poslove za pripremu veèere slugama. Pri tom svakome napominje da štede što bolje umiju.
HARPAGON: “...Tvoja æe, Brindavoine, i tvoja, La Merluche, dužnost biti da perete èaše i da toèite piæe, ali samo kad bude tko žedan, a ne, kako to imaju obièaj neke neotesane sluge, koji izazivaju goste i nude ih da piju kad oni uopæe na to i ne misle. Èekajte dok vas nekoliko puta zamole i nikad nemojte zaboraviti da donesete mnogo vode.” (str. 136.)
Mariane priznaje Frosini da joj je teško udati se za Harpagona, jer prepoznaje u njegova sina, Cleanta, svoju ljubav. Cleant skida prsten s oèeve ruke i daruje ga Mariani.

ÈETVRTI ÈIN
Valere, Elise, Cleante i Mariane, razmišljaju kako bi sprijeèili neželjena vjenèanja.
Pretvarajuæi se da ne želi Marianu, Harpagon otkriva Cleantove osjeèaje prema njoj. Te se sav bjesan odrièe sina i proklinje ga.
CLEANTE: “Dakle tako me hoæete izigrati, oèe! Dobro, kad je stvar došla dotle, objavljujem vam da neæu odustati od svoje ljubavi za Marianu i da æu upotrijebiti sva krajnja sredstva da vam je preotmem.” (str. 152.)
Dok se otac i sin svaðaju, La Fleche pronalazi škrinjicu sa deset tisuæa škuda, te je pokazuje Cleantu. Ubrzo Harpagon otkriva da nema svog blaga te poèinje sumnjati u sve.

PETI ÈIN
Dolazi sudski istraživatelj i provodi istragu o kraði. Prema Jacquesovim lažnim priznanjima, Harpagon okrivljuju Valera za kraðu. Dok Valer govori o Elisi, Harpagon ga optužuje za škrinjicu.
HARPAGON: “Dobro, reci mi, nisi li je dirao?”
VALERE: “Ja da je dirnem? Ah, vrijeðate je jednako kao i mene. Izgaram za njom èistom i smjernom ljubavi.”
HARPAGON (tiho) : “Izgara za mojom škrinjicom?”
VALERE: ”Radije bih umro nego da joj pokažem i najmanju uvredljivu nakanu. Ona je za to odviše razumna i odviše poštena.”
HARPAGON (tiho) : “Moja škrinjica odviše poštena?” (str. 162.)
Otkrivši da je došlo do nesporazuma, Valere otkriva da je Napuljski plemiæ, sin Don Thomasa d’Alburcy. Anselmo priznaje da je Don Thomas d’Alburcy zapravo njegovo pravo ime, pa po tome Valere i Mariane njegova djeca.
Harpagon pristaje da prepusti Marianu, Cleantu u zamjenu za njegovu škrinjicu. Te dopušta da se vjenèaju, kao i Elisiu za Valera, ako Anselmo preuzme sve troškove i ako mu kupi novo odjelo, na što on rado pristane.

8. Zakljuèak

Jean Baptiste Moliere je najveæi francuski komediograf koji je svojim besmrtnim djelima obogatio svjetsku književnost. Bio je “promatraè i slikar ljudske naravi”. Nitko nije znao kao on voditi svoja lica kroz komediju, a izaæi sa jasnom poukom.
On je znao iskoristiti sve mane na svojim likovima kako bi poveèao komiku. Èak je, u prvim predstavama u kojima je glumio on i njegova družina, iskoristio mane glumaca i ubacio ih u komediju. Tako je šepavost Louisa Bejarta, koji je glumio La Fleche, unio u komediju poveèavši komièni efekt, jer La Fleche u prijevodu znaèi strijela, što upuæuje na brzinu. Isto je tako opravdao svoj kašalj, koji ga je muèio na scenskim nastupima, dodjeljujuæi ga Harpagonu.
Njegovo je pravilo, u pisanju komedija, bilo svidjeti se, a to je postizao èesto grotesknom komedijom.


This page:





Help/FAQ | Terms | Imprint
Home People Pictures Videos Sites Blogs Chat
Top