U dolini rijeke Zete, kao dragulj obasjan sunčanim vrhovima okolnih planina: Maganika, Budoša, Prekornice, Vojnika... uzdiže se grad Nikšić,drugi po veličini grad u Crnoj Gori. To je grad koji ima dušu,a to znači da ima i svoju prošlost. Bogata istorija Nikšića ostavila je mnogo zanimljivih spomenika iz različitih kultura: Anderba, Anagastum, Onogošt – Nikšić; Stara varoš, Bedem, most na Moštanici, Carev most, Manastir, Dvorac...
U rimsko doba, najstariji grad na ovim prostorima nazivao se Anderba. Osnovan je negdje između III i IV vijeka. Neki smatraju da je Anderba staro naselje iz vremena Julija Cezara ili da je još starije... Ovaj grad je stradao od varvarskih naroda. Goti su zatim podigli utvrđenje u V i VI vijeku na istom mjestu gdje je nekada bio rimski grad i nazvali ga po svom vojskovođi Anagastum. Kasnije je dobio naziv Onogošt, a zatim Nikšić.
Nikšić je grad koji ima veliko srce, stvoren za porodičan život, za prijatelje i drugarstva, poznat po tradicionalnom gostoprimstvu koje ga i danas krasi... Tu su i divni Nikšićani koji će vas upoznati sa nikšićkom kulturom koja je oduvijek bila za Nikšićane, hljeb nasušni... hranila običajima , ljepotom i vjerom u čovjeka, u život!!!
Zrake Sunca osjećaće te u očima, u duši, u nutrini... To je grad koji uzdiže do pjesme, do neba... Kad koračate centrom grada, osjećate se jakim , moćnim, srećnim... Stara varoš budi, zove i mami...
Na grebenu, na glavici, ponosno stoji tvrđava - Bedem. Čuva i nadgleda grad. Svaki kamen priča
o svom postojanju, o svojoj sudbini... Neki je išaran borama, brazdama, neki pukotinama, ožiljcima...
Ali, uvijek stoji veličanstven, bijel.
"Pučinu Nikšićkog polja para stari grad, nalik na nasukan brod, zaustavljen u letu ka budućnosti. To je Bedem, stara rimska tvrđava, neumoljiva, siva... Poslije najezde Turaka postala je najjače uporište novih gospodara. Vjekovima je prkosila nedaćama. Vrijeme je na njenim zidinama ispisivalo istoriju." (Monografija Nikšića)".
Tvrđava Onogošt, podignuta na strmoj glavici, zagledana u daljinu, neumoljiva... stoji i prkosi
zubu vremena. Nudi veličanstven pogled na grad. Najljepša je u predvečerje. Obasjana prigušenom
svjetlošću, onako impozantna, nadvisuje okolne kule i priča o nekom davno prošlom vremenu. U sredini se nalazi najstarija građevina Kastel. Na južnom dijelu tvrđave nalazi se petougaona, trospratna kula Nebojša u čijoj je blizini kula Petkovača koja je dobila ime po hercegovačkom harambaši, Petku Kovačeviću. Ova kula je bez vrata i prozora sa podrumom gdje su na uže spuštali ljude...
Interesantna je osmougaona Osa kula sa bunarom,a tu je i žrvanj na kome se nekada mljelo žito.
Velika kapija, danas širom otvorena, dočekuje putnika, dobronamjernika...
Sjećam se vremena kada smo sva djeca iz okoline, išli na Bedem...Za nas je to bila prava dječija atrakcija koja je u nama izazivala i strah i divljenje. Najviše nas je bilo strah kule Petkovače čiji je podrum bio zarastao u korov. I danas osjećam nelagodu kada tuda prođem... Ali, kada bi smo se popeli na Nebojšu kulu, osjećali smo takvu sreću, zadovoljstvo, moć... Onda bi smo se trčeći vraćali kućama, pjevajući pjesmu koju smo tada sami skovali, koju i danas kad se sretnemo, od srca zapjevamo:
"Kad pogledaš sa Bedema
vidiš novi grad
to je Nikšić - moj zavičaj
najmiliji grad.
Njega krase spomenici
prošlih vjekova
i manasir Sv. Petra
stara tvrđava.
Tu je izvor rjeke Zete
sto kroz grad buja
kraj koje sam svoju mladost
osjetio ja.
Gračanica, rjeka mala
al’ krivudava
za manastir Sv. Petra
cio svijet zna.
Tu Trebjesa, brdo malo
al’ je poznato
na njemu je ponos grada,
motel "Orao".
Ako ikad tuda prođeš
ti, putniče, znaj
tebe čeka grad Onogošt
Bedem, tvrđava..."
Tako smo bili srećni, puni sebe, puni neke iskonske radosti, kao da smo osvojili svijet, ali sa strepnjom da roditelji ne saznaju gdje smo bili, dogovarajući se da ćemo opet ići na Bedem. I tada, kao djetetu, pa i sada, Bedem mi daje neku čudotvornu snagu i moć. Danas je Bedem ljetnja pozornica, a u osmougaonoj
kuli je garderoba, galerija... Tu su i prekrasne stepenice koje omogućuju lakši prilaz Bedemu. Te
kule Bedema, kao i naša pjesma brane bogatu i burnu istoriju grada Nikšića od zaborava.
Ta čudotvorna snaga i moć Bedema, tjera me da letim preko snova... vizija... zora.
